utorak, 30. travnja 2013.

Rođendan mojih cura

Kada mi je doktorica prije osam godina rekla da imamo iznenađenje, da kuca još jedno srce nisam znala da li da se smijem ili plačem od sreće. Na svijet su došle dvije vrištalice sa minutom razlike. Tako su bile malene da nisam znala ni kako da ih primim, ali hrabro sam ušla u to sve skupa. Kad se danas osvrnem vidim da je bilo uspuna i padova, trebalo je sve to uskladiti i nakon dvije godine posao. Prve tri godine su bile najteže, dojenje ovbadvije do dvije godine, nespavanje, bolesti, temperature...A sada 8 godina poslije...ne mogu zamisliti ni jedan dan bez njih, sebično ih čuvam za sebe. Ponosna sam na sve što su naučile, na to da su svoje, da  se svaka za sebe izgradile, da su različite iako izgledom jako slične. Moje bogatstvo su ONE i nema ničeg na svijetu ljepšeg nego kad ti kažu...TI SI MAMA NAJBOLJA I JA TE VOLIM NAJVIŠE NA SVIJETU!


Svake godine smo imali odvojene torte, ali da bi meni olakšale odlučile su se za jednu veliku-Arielu.


Ticino uvijek radim po istom receptu. Torta je  rađena po ovom mom receptu na coolinarici.

nedjelja, 21. travnja 2013.

Kopriva



Od kada je krenulo lijepo vrijeme ja nemam ni onu sekundicu slobodnog vremena. Ujutro vani u vrtu a popodne raditi, dođem doma oko 10, 11 i onesvijestim se. Ručkove brzinski sklepam i to je to. Nema postova, nema slikanja, nema ničega osim čupanja korova, presađivanja, uređivanja i svega ostalog što se događa na otvorenom prostoru. (Post pišem na poslu). Da ne govorim branje šparuga, koprive i divljeg radića. Ajme meni kako ja uživam u tome i mrzim onaj trenutak kad na kampanelu zazvoni podne i pol i moram krenuti kuhati, što znači da je taj dan za mene završio. A što kuham? Pa naravno svo samoniklo bilje i ono zimsko iz vrta što odlazi u sjeme. Jedna od tih predivnih biljčica je kopriva. Iza moje kuće ogromna je livada gdje se mogu poslužiti koprivom i maslačkom. Navučem rukavice (nekad i kroz njih peče) i uberem si to super zdravo samoniklo bilje. Juhu radim svaki drugi dan, a danas sam radila pitu. Do sad sam za pitu koristila špinat i tikvice, nikad koprivu. Rezultat je bio više nego odličan. Svi smo bili oduševljeni. Djeci se jako sviđa taj okus, tako da sam sigurna da će pojesti nešto zdravo.
Kopriva je najbolja biljka za čišćenje i poboljšanje krvi. Pozitivno djeluje na gušteraču i pomaže snižavanju šećera u krvi.  Liječi upale urinarnog trakta i stimulira rad crijeva. Zbog toga koprivu preporučuju kao dio proljetnog čišćenja organizma.

 

JUHA OD KOPRIVE

koprive po želji
1 poriluk
proso ili kus kus


Na maslinovom ulju prodinstati poriluk dodati proso, koprivu okrenuti par puta i zaliti vodom i posolit. Kuhat dok proso ne omekša. Usitnit štapnim mikserom i poslužiti  kruhom, krekerima ili ono što volite.





PITA OD KOPRIVE

1 paket tijesta za savijače
kopriva koliko se želi u tijestu
5 jaja
1 kg svježeg sira
1 dcl mineralne vode
1 dcl ulja




Koprivu prokuhati i izmiksat štapnim mikserom, pustit da se ohladi.  Odvojiti  žutanjke od bjelanjaka. U žutanjke dodati mineralnu, ulje, sol i svježi sir, izmiješat. Bjelanjke posebno istući i dodati smjesi sira kao i koprivu. Dvije kore staviti na dno, premazati smjesom, zatim opet koru, pa smjesu i sve dok se ne potroši. Na kraju staviti opet dvije kore, premazati uljem, razrezati na kocke (da se kasnije lakše reže) i staviti peći na 180 stupnjeva 35 minuta. Poslužiti uz kiselo vrhnje.
Slike su brzinske, nisam baš zadovoljna.