srijeda, 27. rujna 2017.

Popečci od tikvica, chia sjemenki i prosa



- Idemo učiti...
- Pa tek smo pojeli, sjednite još malo, odmorite...
- Ali, nećemo stići... - i odu one u sobu...

Došli smo doma u sedam sati navečer. Ujutro su bile u  školi, u tri jurili u Rabac (sat vremena udaljeno) da bi odigrale polufinale parova, nakon četiri dana igranja singla i parova, a za sutra treba naučiti prirodu i pripremiti ostale predmete...

Htjela sam da budu savjesne da obavljaju svoje obaveze redovno, a one su postale i više od toga...divim se...ja nisam bila takva, sigurno bi odustala...moje tijelo je slomljeno od umora, a njihovo nemam pojma, ne žale se...jednostavno žele to i nisu naučene drugačije...

 A škola...šesti razred...priroda...naporno mi ih je ispitivati, a mogu misliti njima sve to naučiti. Ne znam kada će se dogoditi promijene, jer ovo gradivo koje oni obrađuju nema veze sa zdravom pameću. Odvedi dijete u šumu i pokaži mu koja stabla ima, koje su razlike, neka sami pišu zapažanja. Što će njima ostati u glavi od učenja vrsta stabala napamet?

Išle su spavati u 23, a morala sam ih dignuti u 6 i 15 da ponove...

Slušam jučer  kako smo  među gorim u Europi u školstvu. Učimo strašno opsežno, a znamo toliko malo...očito se trebaju generacije profesora promijeniti da bi se nešto dogodilo...

Djeca se trebaju baviti sportom, učiti praktično, pripremati se za život, a ne bubati napamet...



Trudim se kuhati  zdravo, koristiti raznolike namirnice i pripremati ih na različite načine...jedan od tih su i ovi popečci, nakon što sam ovo ljeto kod sestre probala slične i pitala što je to unutra. Ona mi je rekla da je stavila sve što joj se nađe pri ruci.

Tako sam i ja....stavljala namirnice, a dijete je zapisivalo...

Ovaj recept je čisto moj i moja izmišljotina...isprobala sam ga već puno puta i svaki put sam oduševljena....

Najsmješnije mi je bilo kad sam neki dan išla spremati, a nisam imala papirić gdje sam to zapisala, pa sam zvala svekrvu neka mi pročita MOJ recept da mogu napraviti popečke i da ih objavim na blogu....


 
  •  600 g ribanih tikvica
  • 100 g prosa
  • 2 žlice chia sjemenki
  • 200 grama naribanog ementalera ili gaude
  • 1 jaje
  • 2 češnjaka
  • 2 žlice griza
  • za paniranje...brašno, jaja i krušne mrvice 
Skuhati proso u slanoj vodi i pustiti ga da se ohladi...
Tikvice naribati na sitno ili krupno kako volite, posolite i pustite da se ocijede. Kada su se dobro ocijedile dodajte chia sjemenke i pustite jedno 15 minuta da sjemenke pokupe vodu od tikvica koja je preostala, zatim dodati proso (ne morate svu količinu, kako vam paše) ribani sir, jaje zgnječeni češnjak i 2 žlice griza (možete i više, ali ja volim da su mi meke iznutra). Umijesiti smjesu i pustiti u frižideru jedno pola sata. Nakon toga raditi popečke. Neće vam biti lako jer je smjesa dosta mekana, ali nemojte odustati (perite ruke). Uvaljati popečke u brašno, jaje i krušne mrvice, pustiti da još malo odstoje i frigati ih (mislim da bi bilo dobro i peći ih u pećnici tko ne želi u ulju, ali to vam javim kada isprobam....) Poslužiti uz umak od jogurta ili malo vrhnja.

Nama je to uz neku blitvu kompletan obrok, cure jako vole, a ja sam jako sretna... 

utorak, 29. kolovoza 2017.

Slatka kuharica...gostovanje kod Petre Jelenić


Pitaju me često kako sam došla u emisiju Petre Jelenić, naše poznate slastičarke...
Produkcija me kontaktirala porukom preko bloga, a ja uopće nisam kužila o čemu se radi, ni koja je emisija u pitanju. Pitali su me ako sam zainteresirana da ostavim  kontakt. Znatiželjno sam dala broj i čekala da me nazovu. Simpatična Vedrana objasnila mi je u kratkim crtama o čemu se radi. Odmah sam rekla NE i kako me to ne zanima i da ne želim ispred kamera, ja se ipak najbolje snalazim u svojoj kuhinji. Vedrana je rekla, super, u vašoj kuhinji ćemo snimati. I što sada reći...Navlačile smo se tako...ona meni da je to, to i da je odlučila. Na kraju sam ipak pristala....

Prije samog snimanja Vedrana je došla na razgovor, dogovorile smo datum i trebalo je samo čekati...(oni koji me poznaju znaju da mi je bilo najteže skrivati snimanje)

Joj, sto misli mi se vrzmalo glavom...što obući? kako će sve ispasti? hoću izgubiti glas od treme?

Sve sam pripremila, čak i ručak i tortu za ekipu i čekala ih to jutro. Uh uzbuđenje je bilo na vrhuncu kad su se pojavili na vratima...Petra i ja, oči u oči...
Hoće se njoj svidjeti Grašnjaki, što ako mi se tijesto ne digne? Vedrana me stalno tješila da su oni na sve spremni.

Hm....trema je nekim čudom nestala kada je šminkerica stavljala tonu šminke na moje lice (kaže televizijska šminka). Petra me već čekala u šumi, Čarli (mamin pas) cupkao je  za mnom, kao da je znao da će i on ući u poneki kadar...i snimanje je počelo...susjedi su provirivali sa svih strana (znate kako je na selu), dron je cijelo vrijeme letio iznad nas...a trema? Ma koja trema, sve sam odradila, a da nisam ni zamucnula...



Vratili smo se u kuću i krenuli na pripremanje Grašnjaka...sve je teklo po planu i ne možete zamisliti koja opuštena atmosfera je vladala, kao da se poznamo sto godina...


Grašnjaki su se lijepo napravili, nadam se da je i Petra bila zadovoljna...


A za kraj, trebalo je probati i njenu verziju...mmm, nešto fino čokoladno, topljivo, aromatično...degustirali smo na mojoj lođi s prekrasnim pogledom na Kvarner...Petra se još neko vrijeme zadržala i uživala u sumraku...

Divno iskustvo, divna ekipa, a kako je sve skupa ispalo možete pogledati na stranicama HRT-a, s koje su i preuzete i slike...tamo se nalaze i recepti za Grašnjake kao i moderna Petrina verzija...

http://magazin.hrt.hr/365491/slatka-kuharica-opatijski-grasnjaki


Recept s detaljnim uputama možete pronaći i na mom blogu...http://prekratakdan.blogspot.hr/2015/11/grasnjaki-slastica-s-marunima.html

četvrtak, 13. srpnja 2017.

TOSCANA - Lucca, Pisa, Firenza

Jedanaest godina se nisam odvajala od svoje djece. Kad su bile male nitko ih se nije usudio čuvati duže od jednog dana, a kada su narasle željela sam da uvijek budu sa mnom.

Dogodio se četvrti razred i škola u prirodi u trajanju od tri dana. Pomislim si...kako ću ja bez njih? Znala sam da će, iako se nismo odvajale one to dobro podnijeti. Čvrste su, stabilne i savjesne.
A što ću ja? Kući ne mogu biti jer bi stalno mislila jesu li jele, kako su spavale...pa što onda? Uh, mogli bi na neko putovanje...Nas dvoje nismo sami putovali od kada su se djeca rodila. Otišli bi mi na jednu noć, ali uvijek bi nas telefonski poziv vraćao jer je jedna dobila temperaturu.

Hm...gdje otići, a da sam ipak blizu? Znate ono, ako slučajno učiteljica zove da je jedna dobila temperaturu. Moja djeca su uvijek tempirana na putovanja...

Odluka je pala na Toscanu...no područje je veliko, a mi imamo samo tri dana. Odlučila sam se na sjeverni dio Toscane. Malo sam se kod kolegica raspitala o smještaju i krenula na Booking.com. Trebao mi je jeftini smještaj, ne hotelski i s dvije prostorije. Par dana sam proučavala i odlučila se za smještaj u Pisi. Znala sam da ćemo po cijele dane šalabajzati, tako da mi je bilo svejedno gdje ćemo spavati. Rezervirala sam apartman, odmah ga platila (to mi baš i nije trebalo, tako da inače proučite tko daje besplatno otkazivanje. Meni se uglavnom uvijek nešto dogodi kada uplatim...ovog puta na sreću nije, ali drugi put ću biti opreznija).

Otišla sam u knjižnicu, uzela DK vodič i još jednu knjižicu, sve proučila i bila spremna za putovanje. Do tog ponedjeljka u 6.00 sati kada smo ustali nisam vjerovala da djeca idu na jednu stranu, mi na drugu. Djeci sam napravila sendviče, a nama pripremila pečeno meso, slanutak, pomidore...da što manje moram razmišljati o hrani. Putovanje je bilo planirano da vidim što više znamenitosti...hranu, vina i ostalo, ostavila sam za središnju i južnu Toscanu.
Ne znam tko je bio više uzbuđen, djeca ili mi. Odveli smo djecu na autobus gdje su se odmah pogubile sa svojim prijateljima, svaka je sjela sa svojom prijateljicom, što je meni olakšalo rastanak jer se sve nekako brzo odvijalo. Onaj teški grop stiskao mi je grlo, ali nisam ispustila suzu, bila sam iznenađujuće hrabra. Moje cure odlaze, ali i ja ipak idem. Kava s mama, koje su bile sretne radi nas  i pokret...


 Lijepo kasnosvibanjsko vrijeme pratilo nas je na cijelom putu. Pogledavali smo se nekako zaljubljeno, ne vjerujući da se to nama događa...SAMI SMO! Sami putujemo. Sa zadnjeg sjedišta nije se čulo...MAMA, nije se čula svađa, natezanje, nikome nije trebalo ništa. Godilo mi je to. Stvarno je...

Kada idete u vlastitom aranžmanu trebate se dobro pripremiti, a za sve vas koji ovo čitate, a želite na sličan način putovati, nadam se da ću vam pomoći...

Prvo odredište bila nam je Lucca, srednjovjekovni gradić opasan zidinama koje u današnje vrijeme imaju svrhu šetališta. Autom smo došli točno ispred zidina i tu ostavili auto na parkingu koji je oko 2 euro po satu. Muž je rekao da idemo u turističku zajednicu po plan grada, a ja sam samouvjereno rekla kako sam se odlično pripremila...GREŠKA...odite po plan grada jer u DK vodiču je dosta šturo  objašnjeno, i ako misliš da se ne možeš izgubiti mi smo otišli skroz van zidina iako to nismo željeli.

Prvo čime sam bila oduševljena je mali restorančić u uvučenom dijelu pun limuna u posudama za cvijeće. Čak i pletu grane limuna...predivno.






Dalje smo obilazili brojne bazilike i jednostavno ne možete vjerovati da na jednom mjestu ima toliko crkvi,  a svaka posebna na svoj način. Svratite i do rimskog amfiteatra Piazza del Mercato, s kojeg je kroz stoljeća odneseno kamenje za gradnju crkvi i palača, a ostao je samo oblik. Vrijeme nam je uvjetovalo odlazak, jer smo imali dogovor u pet za apartman u Pisi. Polako smo krenuli.




Vozeći se tako odjednom ugledam kupolu i kažem...Vidi neka katedrala! Kad malo dalje ugledam Kosi toranj...nasmijali smo se...bez ikakvih poteškoća ušli smo direktno u grad, točno ispred znamenitosti. GPS-om potražili smo apartman Cisanello. Ljubazni domaćin objasnio nam je sve što nas je zanimalo i dao ključeve stana. Iako je već bilo sedam sati odlučili smo ići se prošetati barem do znamenitosti. Kako je apartman bio udaljen od grada, dobili smo upute za besplatan parking, što nas je jako začudilo jer se u svim gradovima i zrak naplaćuje. Parking je udaljen  desetak minuta od Polja čuda (Campo dei Miracoli). Put do tamo mi je izgledao kao da hodam recimo po Lovranu ili nekom drugom primorskom mjestašcu, ništa posebno.




No kada uđete u to "polje" izgleda kao da ste ušli u kulise nekoga filma...nestvarno. Prošetali smo se oko građevina, naslikavali se, nitko nam nije smetao...predivno! Iznenađeni smo samo ostali specijalcima koji šeću oko građevina čuvajući ih. To mi i nije bilo ugodno. Uz zalaz sunca napustili smo Polje čudesa ostavljajući razgledavanje katedrale za zadnji dan. Vratili smo se u apartman mrtvo umorni...


Drugi dan bio je rezerviran za Firencu. Čim smo se spremili krenuli smo. Malo sam proučila karte i našla nekakav parking koji sam upisala u GPS. Vodio nas je oko Firence i odjedanput smo autom počeli ulaziti u sami centar, uske uličice. Muž je rekao da smo sigurno nešto pogriješili, no mi smo stvarno došli do parkinga na glavnoj tržnici u samom centru Firence. Nije nas baš pretjerano jeftino došao parking, ali to je bio najbolji izbor. Pošalabajzali smo tržnicom i izašli van. Na štandovima ispred zamirisala je koža. Kožne jakne visjele su posvuda . Firenca je i inače poznata po kožarstvu. Kada sam digla pogled ispred mene je izvirila kupola katedrale. Nisam mogla vjerovati, točno ispred! Po preporuci odmah smo krenuli u Galleria dell'Accademia rezervirati kartu. Red ispred muzeja je bio preveliki pa smo odlučili dati par eura više i ne čekati red, ali smo mogli ući tek navečer. Oko 32 eura dođe ulaz za dvoje. Nakon toga krenuli smo prema katedrali.



Masa ljudi stvorila se ispred nas, hrpa turista i opet ogroman red za ulazak na kupolu i opet 17 eura po glavi. Odustali smo. Ušli smo u katedralu koja se začudo ne plaća, razgledali i poslušali filmić o građenju. Bogato ukrašena katedrala Santa Maria del Fiore četvrta je najveća crkva u Europi. Najviše me se dojmila kupola dovršena 1463. godine s freskama posljednjeg suda. Nešto nevjerojatno. Uz katedralu nalazi se ogroman baptisterij. Nismo ni u njega ulazili, ali smo razgledali istočnu stranu ili "Rajska vrata baptisterija". Stvarno impresivno izgledaju iako su kopija. Napravljena su od deset brončanih ploča s biblijskim motivom.

Nastavili smo dalje...toliko je crkava, ja bi u svaku zavirila i divila se. Kroz uličice protežu se štandovi s kožnatim proizvodima (nisam stigla ni razmišljati o šopingu, zanimala me samo arhitektura).

Stigli smo do Palazze Vecchio i Piazze della Signoria. Zapravo to je trg koji je stoljećima bio u srcu političkog i društvenog života Firence. Kipovi koji se nalaze na trgu (neki su kopije) spomen su velikim gradskim događajima.



Meni je taj trg nevjerojatan, iako su neki kipovi za mene karikirani. Tu se nalazi i kopija Davida kao simbol pobjede nad tiranijom, original je u Akademiji. Poslikali smo se i krenuli dalje (grozna sam bila, bez predaha...)

Htjela sam ja i u Uffizi, najveću umjetničku talijansku galeriju, no red je bio toliko dugačak da smo jednostavno odustali. To ćemo nekom drugom prilikom.

Krenuli smo prema rijeci Arno i preko mosta Ponte Vecchio i stigli u četvrt  Oltrarno kojom dominira palača Pitti. Muž je rekao da on mora malo sjesti i popiti nešto. Morala sam popustiti. Sjeli smo točno nasuprot palače Pitti i naručili svako po pivicu. Ono što mi se ne sviđa po svim tim kafićima je ne baš prevelika čistoća. To je već bilo oko 4 sata i htjela sam ići kupiti karte za palaču da bar malo razgledamo. Opet ne jeftine karte dočekale su nas na ulazu, ali nas je čovjek savjetovao da do 5 dokle oni rade nećemo stići vidjeti ništa. Mislim da ću se stvarno morati vratiti i pogledati to zdanje koje je bilo glavna rezidencije obitelji Medici, jer osim kostima koja mene strašno zanimaju, smještena je i galerija Palatina kao i botanički vrt.


Polako smo se počeli vraćati jer u 6 sati imali smo rezerviranu kartu u galeriji Akademija. Red ispred galerije se raščistio i mi smo ušli. Našli smo se odmah ispred tog golemog kipa Davida i stvarno je impresivan, nevjerojatno djelo. Slikali smo se i razgledali ostale freske, kojih baš i nisam ljubitelj.

Dan se bližio kraju, a prijateljica me savjetovala da obavezno moramo vidjeti zalazak sunca na vidikovcu nad Firenzom...to se stvarno treba doživjeti...gomila ljudi, nestvaran pogled...mislim da će mi zauvijek ostati u sjećanju.


Mrtvo umorni vratili smo se u apartman. Svako večer smo se čuli s djecom koja su isto bila presretna na svom izletu što mi je dalo još jednu dozu opuštenosti.

Treći dan spakirali smo stvari, ključ pustili u apartmanu i krenuli. Odlučili smo ići pogledati još jednom katedralu i baptisterij u Pizzi.  Od kosog tornja smo odustali (nekom drugom prilikom). To jutro je bila stvarno gomila ljudi. Baptisterij je prekrasan kao i katedrala, stvarno se ima što vidjeti. Otišli smo se još malo prošetati izvan Polja čudesa, no nema se baš nešto za vidjeti, i prilična nečistoća mi je zasmetala. Na parkingu smo pojeli još ostatke  i krenuli.

MM je imao još jednu želju koju sam mu morala ispuniti, a to je Muzej Lamborghini u Santi Aghati u Bolonji...

Jedno divno putovanje, zapisano...da se ne zaboravi...


petak, 23. lipnja 2017.

Knedle sa šljivama bez krumpira

Nekako nisam ljubitelj knedla s krumpirom. Nikada mi to nije bio neki hit. Djeci sam par puta kupila knedle iz Lidla koje su im naravno bile savršene. Kada sam priredila knedle s krumpirom, bile su totalno razočarane. Trebalo je smisliti najsličnije onim umjetnim iz Lidla. 
Na jesen  mi je muž  iz Like donio 30 kila šljiva za koje više nisam znala na koji način da ih spremim. Iako nisam pobornik zamrzavanja spremila sam par paketića po kilo šljiva i stvarno su dobro došle. Puno, puno sam tražila i pronašla recept koji nam se svima svidio...knedle bez krumpira, ali sa svježim sirom


310 g mekog sira
1 veliko jaje
1 žumance
prstohvat soli
160-180 g brašna (može i integralnog)
1 žličica krumpirovog škroba
1/4 žličice praška za pecivo
oko 30 šljiva

za posip (radim odokativno)

oko 150 g krušnih mrvica
2 žlice maslaca
2 žlice šećera
malo cimeta


U posudi izmiješati sir i razmućena jaja. Brašno promiješati s krumpirovim škrobom i praškom za pecivo. Prosijati u posudu sa jajima i sirom. Napraviti tijesto i pustiti ga da odstoji u frižideru pola sata. Potom ga prebaciti na radnu površinu, izmijestiti, izrezati na komade jednake veličine i raditi kuglice. Napraviti udubinu i staviti pola šljive ili ako vam uspije cijelu. Umijesto šljiva možete koristiti i marmeladu sezonskog voća. Smotati okruglice i zaobliti. Ostatak šljiva (ovaj dio je neobavezan) staviti u posudu s par žlica šećera, cimetom i u pećnicu da se počne otapati i da šlive puste sok. To ćemo poslužiti kao umak uz knedle. Okruglice staviti u kipuću, malo posoljenu vodu i kuhati ih 5-7 minuta.


Posip nekako uvijek radim odokativno. Otopiti maslac, dodati krušne mrvice i šećer i pustiti da se lijepo sve sjedini i potamnim, dodati cimet. Uvaljati okruglice u posip.  Možete dodati i žlicu vrhnja kao i umak od šljiva...






srijeda, 24. svibnja 2017.

Krema s čokoladom i orašastim plodovima

Da slatko može biti zdravo i hranjivo, dokaz je ova čokoladna krema koju sam pripremila prema knjizi Alkalni sokovi & smoothieji u suradnji sa Školskom knjigom. Zobene pahuljice, bio kakao i đumbir daju ovom napitku teksturu keksa, dok on regulira šećer u krvi i bogat je magnezijem, fosforom, željezom, kalijem, kalcijem...

Volim jutarnje smjene jer dan započinjem smoothiejem. Kombinacija voća, chie i zobenih pahuljica je moja idealna kombinacija.
U ovoj knjizi pronašla sam nove ideje, ne samo za smootheji nego i čajeve, zdrave juhice i sokove. Osim finih stvari tu je i sedmodnevna kura čišćenja zbog koje ćete se osjećati i izgledati bolje. 
Za spremanje ovih zdravih stvari potreban vam je dobar blender i sokovnik. Sigurno nešto od toga imate.




Kod biranja recepata iz knjige razmišljala sam što će se svidjeti mojoj djeci i stvarno sam pogodila. Jedno dijete je reklo da se požurim sa slikanjem jer je toliko  fino da ne može prestati jesti, a drugo ko drugo je frkalo nosom da nije nešto, a isto je pojelo. Mužu bitno da je čokoladasto...Jako je zasitno, tako da jedite u malim količinama kao doručak, užinu ili desert.




KREMA S ČOKOLADOM I ORAŠASTIM PLODOVIMA


100 g miješanih orašastih plodova (bademi, brazilski orah i orah)
2 žlice miješanih sjemenki (suncokretovih, bučinih i lanenih)
1 cm đumbira
75 g zobenih pahuljica
1 žlica meda
1 žlica bio kakaa
250 ml bademovog mlijeka

Usitniti orašaste plodove i sjemenke. Staviti ih u blender, dodati oguljeni i naribani đumbir, zobene pahuljice, med kakao u prahu, bademovo mlijeko i miksati do glatke teksture. Uliti u čaše i uživati....

Recept šaljem Nataliji s bloga  Mystic Cakes u igrici Ajme koliko nas je

četvrtak, 18. svibnja 2017.

Pancakes (američke palačinkice) od heljde

Danas ću raditi palačinke s heljdom...
Fuj - kažu moja djeca, mi ih ne volimo, bljutave su, imaju čudan okus...
Aj ti smisli kako im približiti heljdu...
Malo sam pretražila po Pintrestu i pronašla recept u koji sam naravno dodala soli i šećera. Čim su one rekle da ne smiju biti bljutave, to je to. I odlučila  se na američku verziju....
Prezadovoljna sam rezultatom, a vi slobodno izbacite šećer.






2 jaja
1 šalica heljdinog brašna
2/3 šalice bademovog mlijeka (može obično)
1 žličica praška za pecivo
2 vanilin šećera
prstohvat soli
4 žlice običnog šećera (možete izostaviti)
kokosovo ulje za prženje

Jaja pomiješati sa šećerom, soli, dodavati brašno s praškom za pecivo i mlijeko. Rastopiti malo kokosovog ulja  i u hrpicama pržiti po tri palačinkice. 




Poslužiti ih možete s jagodama i javorovim sirupom...ja sam oduševljena, a djeca su tražila još....

subota, 13. svibnja 2017.

Priča o Microgreensu

Ingrid, znaš li što su Microgreensi? -pita me susjeda.
Micro što? - kažem ja...
Za klice sam čula i koristila ih, ali naziv Microgreensa nisam nikada čula....
Mama i ja bi se bavile  njima. Malo ih je zastupljeno u Hrvatskoj, mislim da bi dobro prošle - rekla je susjeda.
Ja sam za! 
Tako je krenulo, mic po mic i već u stakleniku imaju različite mlade izdanke brokule, leće, alfa-alfe, suncokreta i brojnih drugih. 
Moja mama, majstor vrta i glavni šljaker sadi, njeguje i zaljeva, sestra brine o ekonomskoj politici i  sa susjedom trudi se da Mladi izdanci malo po malo dođu na tržište, a ja pišem i isprobavam. 





Do sada  sam probala brokulu, leću, rotkvicu, ciklu, suncokret i ječam. Stavljamo ih stvarno posvuda...za Uskrs sam ih posula po šunki kao ukras. Svaki dan ih stavljamo u juhu, smoothie, svježi sir i sendviče. Hrskavi su ukusni i ne odbojni djeci, a o njihovim nutritivnim vrijednostima da i ne govorim.

Na početku sam miješala klice i mlade izdanke (microgreense). No čitajući po internetu i proučavajući studije iznosim vam podatke koje sam pronašla...

Klijanci su mlade biljčice u prvim fazama razvoja koje potječu iz potpuno ili djelomično proklijalog sjemena. Proizvode se u mraku, namakanjem u vodi, a proizvodni ciklus im traje od 2 do 7 dana (Todorić, 1989; Stubljar i Benko, 2012; Di Gioia i Santamaria, 2015). Klijanci se konzumiraju u potpunosti, odnosno, konzumira se naklijala sjemenka s hipokotilom i korjenčićem (Stubljar i Benko, 2012). Za razliku od klijanaca, proizvodnja mladih izdanaka je nešto duža te prema Berba i Uchanski (2012) traje 7 do 10 dana, odnosno, 7 do 21 dan (Di Gioia i Santamaria, 2015) od početka klijanja. Mlado lisnato povrće za rez spremno je za berbu i konzumaciju u fazi razvijenih 5 do 6 listova, a proizvodni ciklus ovisno o vrsti i roku uzgoja traje 20 do 60 dana (Martinez-Sánchez i sur., 2008; Benko i Fabek, 2011). 

Posljednjih su godina mladi izdanci povrća, žitarica i aromatičnog bilja izrazito traženi na tržištu zbog visokog sadržaja bioaktivnih spojeva kao što su polifenoli, karotenoidi, vitamini (Di Gioia i Santamaria, 2015; Mir i sur., 2016). Mnoge nutritivne tvari, poput vitamina i minerala, imaju korisnu ulogu u prevenciji bolesti i očuvanju zdravlja ljudi (Radman, 2015). Minerali (makroelementi i mikroelementi) su kemijski elementi specifičnog djelovanja, esencijalni za normalno funkcioniranje biljnog i ljudskog organizma. Makroelementima pripadaju dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg) i sumpor (S), a u mikroelemente se ubrajaju željezo (Fe), mangan (Mn), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i bor (B); (Lešić i sur., 2004; www.definicijahrane.hr). Brojnim istraživanjima je utvrđeno da tradicionalne sorte i samonikle vrste često sadrže više koncentracije antioksidansa, fenola, vitamina i minerala od hibridnih sorti (Di Gioia i Santamaria, 2015).


Zeleni izdanci BROKULE


Broccoli microgreens




Mladi izdanci brokule povezani su s prilično impresivnom listom zdravstvenih dobrobiti u sprječavanju zdravstvenih problema kao što su: hipertenzija, osteoartritis, rak, bolesti srca, alergije, dijabetes, čir uzrokovan Helicobacter pylori, oštećenje kože uzrokovano UV zračenjem. Izdanci brokule su bogat izvor glukorafanina, koji proizvode sulforafan kada se žvaču ili progutaju. Taj spoj ubrzava sposobnost tijela za detoksikacijom od raznih zagađivača.
Može se jesti sirova kao dodatak smoothiejima,, juhama i salatama te su zdrava nadopuna sendvičima.



Zeleni izdanci LEĆE


Lens microgreens





Mladi izdanci leće u sebi sadrži proteine i zdrava vlakna.
Od minerala najviše sadrži kalcij, željezo, magnezij i fosfor, a od vitamina C, B i folnu kiselinu.
Najčešće se konzumiraju kao dodatak salatama, sokovima, juhama.


Zeleni izdanci JEČMA


Barley microgreens





Mladi izdanci ječma bogati su klorofilom, B, C i E vitaminom, te oko 20 aminokiselina, enzima, antioksidansa i minerala. Značajne su količine željeza, kalija, kalcija, magnezija i drugih minerala.

Za razliku od ostalih izadanaka, ječam, raž i pšenicu bi trebalo miksati i raditi sok kako bi izdvojili vlakna koja naš želudac ne može probaviti. Način na koji ćete to napraviti je da izrežete izdanke, pomiješate s dva decilitra vode, izblendate i procijedite kroz gazu.

Sok sadrži esencijalne hranljive tvari, pomaže jačanju imuniteta i može se koristiti kao dopuna u ljekarskoj terapiji. Koristan je za reguliranje krvnog tlaka, smanjuje povišeni kolesterol, povećava vitalnost spermatozoida, pomaže kod anemije i sličnih problema.
Zeleni sok od ječma sadrži veliki broj enzima i bjelančevina koji se brzo razgrađuju pa se ne može držati na sobnoj temperaturi. Kako ne bi izgubio svoja ljekovita svojstva sok se mora zamrzavati i čuvati duboko zamrznut.




Ovako se moje cure igraju s izdancima leće, a stavljaju je u Juhu od koprive.



“Neka vaša hrana bude lijek, i neka vaši lijekovi budu hrana.” - Hipokrat



nedjelja, 23. travnja 2017.

Ludo tijesto i 12-ti rođendan

Nakon što sam dobila podugački popis stvari koje moram curama napraviti za rođendan, pametno sam rasporedila na tri dana. Znala sam da  će mi to biti dovoljno, ali čovjek se stvarno umori. Na svu sreću da sam na godišnjem pa sam im mogla to priuštiti iako sam svako malo zanjurgala kako su mi stvarno previše toga zadale.
U četvrtak sam spekla biskvit za čokoladnu tortu i napravila kremu. Petak je bio cijeli dan posvećen...najprije sam napravila voćnu tortu koju sam formirala u tenis loptu, filala onu čokoladnu tortu od dana prije i sve složila. Zatim sam napravila smjesu za cake popsove. Ono što mi najviše vremena oduzima je ticino koji sama mijesim i bojam. Tu je već nedostajalo snage pa su cure priskočile u pomoć.




Kada smo završile cijelu tortu krenule smo na cake popsove. Već je bilo oko devet sati,  a one su htjele da oni izgledaju kao tenis loptice, na što sam ja rekla da stvarno više nemam snage. Složili smo se da ih ukrasimo šljokicama i   ispali su posebno...




Cure su otišle spavati, a meni je preostalo da napravim LUDO TIJESTO kako bi si olakšala sutrašnji dan. Ovo nije prvi put da radim ovo tijesto, ali ga prvi put bilježim na svom blogu. Stvarno je posebno i svaka stvar koja se od njega napravi je odlična.



LUDO TIJESTO

(original)

  • 250 ml mlijeka
  • 1 žličica šećera
  • 1 kocka svježeg kvasca
  • 500 g glatkog brašna
  • 500 g oštrog brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • 2 jaja
  • 2 x 200 g jogurta
  • 3 žlice šećera
  • 3 žlice ulja
  • 1 žlica soli (možete i još više ako volite slanije tijesto)
 



U posudici ugrijati 250 ml mlijeka, žličicu šećera i dodati razmrvljenu kocku kvasca. Promiješati i pustiti na toplom mjestu da kvas uzađe. U drugoj posudi pomiješati obje vrste brašna i redom dodavati prašak za pecivo, šećer, ulje i sol. Dodat jogurte i lagano ulupana jaja. Dodati uzašli kvasac i miješati kuhačom dok se smjesa ne poveže. Dalje mijesiti rukama dok se ne dobije čvrsto tijesto (po potrebi ako se tijesto lijepi dodati još malo brašna). Umiješano tijesto staviti u najlonsku vrećicu, istisnuti zrak i vrećicu zavezati. Ostaviti u hladnjaku da tijesto odstoji 4 sata. Tijesto se reže po potrebi, a ostatak može stajati u hladnjaku 3 do 4 dana. U original receptu piše da može stajati sedam dana. Meni se nakon trećeg više ne sviđa ukus jer se dosta osjeti fermentirani kvasac. Možete ga koristiti za pizzu, peciva, kiflice i gdje god da se sjetite jer je stvarno prilagodljivo.





Ja sam curama radila Mini hamburgere i Mini pizze. Djeca su bila oduševljena.

Uz roštilj koji je muž izvrsno ispekao i brojne salate koje sam napravila u subotu, mrtva umorna, ali sretna obilježila sam dvanaesticu mojih cura...




 

srijeda, 1. ožujka 2017.

Mousse od avokada i kakaa

Radila sam ručak za nanu i barbu, a na meniju su bile tortilje. Oni to nikada ne rade, tako daje to bio odličan izbor. Što se tiče deserta, nisam nikako htjela ništa biskvitasto nego neku kremicu. Kako popodne  radim dobro mi dođe otvoren Kufland kasno navečer. Brzinski sam obavila kupovinu i vidjela na sniženju avokado i odlučila se da prvi put radim  Mousse od avokada. Hm, avokado sam jela samo u slanim jelima, tako da je za mene ovo bio pravi izazov. Prosurfala sam malo internetom i pronašla recept kod kojega sam povećala količinu.



Mousse od avokada i kakaa


4 manja avokada
pola šalice meda (ako volite slađe, može i više)
pola šalice kakaa
1/4 šalice mlijeka od badema i kokosa (može i obično mlijeko)
prstohvat soli




Staviti sve u multipraktik, izmiksati, podijeliti po čašama, po želji ukrasiti šlagom i staviti u frižider barem na sat vremena.



Utisci: Malo je neobičan ukus, meni paše...djeci je zasitno jer je naravno avokado jako masan, a muž je rekao da će mi kupiti deset kila avokada i da mu stalno radim tu kremicu. Znači morate probati da vidite što vam odgovara. Vjerujem da se može dodati i mascarpone ili varijaciju kakvu želite...igrajte se...





subota, 18. veljače 2017.

Torta sova


- Čula sam da vi radite torte?
Dotrčala mi je plavokosa djevojčica, prijateljica mojih cura kada sam došla u školu po njih...
- Radim - kažem ja.
- Da li biste meni napravili, znate, ja ću vam platiti...
- Ne moraš ti meni ništa platiti, bit će to poklon za tvoj rođendan.
- Rekla sam ti - kaže jedna od mojih cura.
-  Na što želiš tortu? - pitam
- Na sovu...
- Nema problema...


Rastale smo se, no mi smo joj već prije kupili šalicu na sovu, tako da je to bio još jedan dodatni poklon.
Često razmišljam o toj curici, koja odrasta bez majke i uz oca  kojeg još nisam upoznala. Zrelija od drugih djevojčica no lako vam se uvuče pod kožu. Mislim da ne možemo ni zamisliti kroz što je dijete prošlo nakon što ju je majka ostavila i otišla živjeti u drugu državu zbog određenih problema, a ona ostala  sama s ocem.
Posebno mi je bilo teško dok sam radila tortu jer ne mogu ni zamisliti da moje cure odrastaju bez mene, da propuštam njihove rođendane, njihovo odrastanje, njihove prve simpatije, prve prištiće, njihove beskrajno duge priče...


Vidjele smo se još jedanput prije rođendana i ona me toliko zagrlila da to ne možete ni zamisliti. Zagrlila sam i ja nju i pomislila...da joj bar mogu pružiti više , ali nitko ne može zamijeniti majku...
Odnijela sam tortu na mjesto gdje mi je rekla, jer naravno, ona, djevojčica od 12 godina sve je sama dogovorila, no divni ljudi koji se i inače brinu za nju osigurali su joj mjesto gdje je dovela svoje  prijatelje. Položila sam tortu na stol i čekala djevojčicu da joj čestitam. Sjaj u njenim očima kada je vidjela tortu ne mogu naplatiti svi novci ovog svijeta. Zagrlila me onako jako i zahvalila se.
Pa djevojčice moja, sretan ti rođendan, da i uz sve nedaće za koje ovako malo dijete ne bi trebalo ni pomisliti imaš uvijek osmijeh na licu kao i danas kad si svoje slavlje podijelila s  prijateljima...

utorak, 14. veljače 2017.

Kruh bez brašna, sa zobenim pahuljicama


Ovaj kruh pečem zadnje vrijeme i baš nam je onako super. Bez brašna, uz neki namaz ili sam može biti izvrstan doručak ili večera. Jučer sam se požurila pa ga s ljubljavlju ispekla svom dragome. Nekako volim obilježiti blagdane s nekim posebnim jelom. Iako neki misle zašto obilježavati te amerikanizirane datume, meni je baš to fora!





  • 500 g svježeg sira
  • 3 jaja
  • 2 žlice maslinovog ulja
  • razne sjemenke (cia, suncokret, lan, sezam...) u količini koju želite
  • 250 g zobenih pahuljica
  • 2 žličice soli ili više po želji


Umutiti ručno jaja, dodati sol, ulje i svježi sir, nakon toga i ostalo...zobene pahuljice i sjemenke...Peći 45 minuta na 180 stupnjeva u kalupu za kruh obloženom masnim papirom. Treba se napraviti zlaćana korica, možete i koju  minutu duže, ovisi o pećnici. Pustiti da se ohladi u kalup.



Recept mi je dala kolegica s posla. Na netu ih sigurno ima, nisam tražila. Kruh mi traje 3 dana, zamotan u masni papir. Izrazito je sočan i bogat


Napravila sam verziju s lanenim brašnom...znači količinu pahuljica zamijeniti s lanenim brašnom. Kruh ima dosta intenzivan okus, no treći dan kada malo odstoji je izvrstan i podsjeća na one kupovne #zdrave kruhove# koji se prodaju u Dm-u i trgovačkim centrima.

nedjelja, 5. veljače 2017.

Nutella Brownies

Još prošle godine zabilježila sam si ovaj dan kao Nutella dan, da se ne zaboravi. Kad smo se vraćali sa skijanja napravili smo dobre zalihe, što za mazanje, što za slastice. Do sada sam je koristila samo u Ferrero torti, a danas u brzinskim brovnijima. Hmmm, nekako mi je bilo žao stavljati u kolač, kad je tako fina sama po sebi. Ali nema veze...odlično su ispali...


(original)

212 g maslaca
220 smeđeg šećera
310 g Nutelle
3 jaja
1 i 1/2 žličica arome vanilije
2 žličice kukuruznog škroba
280 g brašna
pola žličice praška za pecivo
pola žličice soli

Rastopiti maslac i ohladiti ga. Umutiti jaja sa šećerom,  dodati Nutellu, ohlađeni maslac, aromu vanilije i sol. Pomiješati škrob, brašno i prašak za pecivo. Dodavati malo po malo brašno. Sve staviti u kalup obložen papirom za pečenje. Peći 35 minuta na 180 stupnjeva.



Stvarno brzinska slastica za sve ljubitelje Nutelle..